Jer, ne pravi blog onaj ko ima, nego onaj ko je nešto malo naučio…

Priča br. 1: Kad Medulin postane Medellín Dok smo brzim koracima oduzimali metre medulinskom kompleksu, vjetar je u talasima naše noseve navikavao na miris zeljaste materije koja asocira na kanabis. Realno, ne baš tako daleko neko ga je pošteno zadundulio. Za Medulin sam prvi put čuo kada se fudbalska reprezentacija Jugoslavije tamo pripremala za tekme,…

Vidim da je Edo Maajka zakazao koncert sa Jazz orkestrom HRT-a za 12. juni 2027. na Šalati u Zagrebu. S obzirom na kvalitet njihovog zajedničkog albuma, te na vrijeme preostalo do koncerta, mogle bi to biti i dvije, tri, četiri Šalate. A vrijeme je i da završim svoj feljton. Od četvrtog nastavka nešto sam se…

Tog 2. oktobra 2004. jedini put dosad nisam izašao na izbore. Zapravo, jesam, stigao sam na svoje glasačko mjesto u Osnovnoj školi “Meša Selimović”, ali je red bio podugačak. Bili su to lokalni izbori i želio sam, htio, imao ambiciju da glasam, ali sam i imao dogovor sa Alenom u 10 sati kod škole. Bilo…

Poslije utakmice pretkola Kupa UEFA Željo – Pennarossa iz San Marina krajem jula 2004. Omar, Ismar i ja smo krenuli u Hrvatsku. Važno je napomenuti, odnosno važno mi je sebe napomenuti da je Želju tada trenirao Jiri Plišek koji će kasnije Edina Džeku odvesti u Češku, a sve ostalo je historija. Ja sam izašao iz…

U aprilu 2003. Milan i ja smo bili na dodjeli bosanskohercegovačke muzičke nagrade “Davorin”. Svečanost je održana u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici. Nagradu za album godine dobio je Edo Maajka, za “Slušaj mater”, a nagradu za pjesmu godine u Sarajevo je ponio Deen. Napravljen je kompromis, iako je “Mahir i Alma” jedna od Top…

Tog ranog poslijepodneva stiže mi poruka od Avdića: “Hej, ba, de vidi gore s tom rajom iz Zagreba, znaju li nekog Edu Maajku, objavio je album, kažu da je dobar k'o Rambo.” E, Rambo je Amadeus, gore je Motovun, godina je 2002., a u toku je 4. Motovun Film Festival. I bio je četvrtak. Odmah…

Moja mama je u periodu od 1971., kada se zaposlila kao socijalni radnik, pa do početka rata 1992. imala dva direktora – Rusmira Mahmutćehajića i Sadu Begovića. Oba iz Stoca. U Sarajevu su pripadali plejadi uglednih Stočana. Da ih sad ne nabrajam, kako bi se reklo, jer ću nekoga sasvim nenamjerno izostaviti. Stolac u srcu…

Na zidu svog druga u surovoj reali i prijatelja na Fejsu, pravog imena Radivoje zvanog Rašo u Sarajevu a Raša u Beogradu, vidio sam fotku sa snimanja filma Munje: opet! u Beču. Nastavak legendarnog hita još nisam gledao, ali zato jesam “kec” možda hiljadu i dva puta. A prvi put u Motovunu 2001. godine. Bio…

Dubrovački Jug svi smo voljeli. Mi u Sarajevu baš se i nismo nagledali vaterpola uživo, pa smo tih osamdesetih jedva čekali svjetska i evropska prvenstva, i Olimpijske igre, koji su, istina, stizali rijetko, ali je “nešto” bilo svake godine. A u JRT shemi ponekad bismo pogledali i poneku utakmicu iz Prvenstva Jugoslavije, kao i iz…

Te zime jedini put smo raspust imali u februaru. Razlog je bio održavanje Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu od 8. do 19. februara 1984. godine. Znate već staru priču da snijega nije bilo 7. februara, ali je zapadao u noći na 8., i to baš zapadao, da se jedva moglo doći do “Koševa” gdje je…