Na zidu svog druga u surovoj reali i prijatelja na Fejsu, pravog imena Radivoje zvanog Rašo u Sarajevu a Raša u Beogradu, vidio sam fotku sa snimanja filma Munje: opet! u Beču. Nastavak legendarnog hita još nisam gledao, ali zato jesam “kec” možda hiljadu i dva puta. A prvi put u Motovunu 2001. godine.
Bio sam s Milanom na tom kao i na prethodna dva, ali i naredna dva Motovun Film Festivala. Prvi je održan 1999., a bio sam i 2004., ali Milana se nešto ne sjećam. Doduše, bio sam samo završnu noć kao i pet godina ranije. Zapravo se ne sjećam ni da je Rašo osvojio nagradu za svoj treći dugometražni igrani film Kad porastem biću Kengur, taj podatak sam vidio tek nedavno.
Radivoje Andrić (Foto: Arhiv)
Uglavnom, Rašu nisam ni poznavao, ali sam ga vidio u Motovunu 2001. godine. Bila je na nadmorskoj visini od hiljadu metara, iznad rijeke Mirne, tih dana krajem jula i njegova supruga Lidija (kćerka velikog reditelja Puriše Đorđevića a ništa mu manji nije ni zet), potom Sergej, Cvijanović i još poneko iz ekipe. U kinu na Gradskom trgu film je najavio Sergej koji je rekao, otprilike, da smo donedavno živjeli u istoj državi, te se nada da ćemo i film razumjeti.
Sergej Trifunović (Foto: Screenshot)
Naravno, film je jedan od najduhovitijih snimljenih na ovim prostorima poslije Daytona, baš kao i “Kengur”, provale su vrhunske, Sergej, Boris, Maja, Nikola, Cvijanović, Glogovac briljiraju, publika je film “razumjela”, a ja sam tokom njegove projekcije virio iza ramena djevojke koja je pričala ekavicu, jer me zanimalo šta to tipka. Pravi mahalac usred Istre. I još nekulturan. A onda je napisala: “Cepaju se od smeha.” Vjerovatno odgovor na pitanje iz ekipe.
Rašu ću upoznati narednog proljeća, kod Kože u Nostalgiji. Tad sam i saznao da se rodio u Sarajevu (što bi rekao Avdo Sidran: “Ima li iko da nije rođen u Sarajevu?”), mama Bojana mu je bila dramaturg na RTV Beograd, poslije rata i urednica emisije Trezor na RTS-u i sa njegovim tatom Vladimirom upoznala se na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Njegov deda Tihomir Mirić Braca bio je drugi direktor Opere i Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo poslije II svjetskog rata. Prvi je bio Oskar Danon.
Odmah smo kliknuli i u Nostalgiji te 2002. ostali do maloprije. Bio je 6. april, a Milan je Rašu stalno ujedao zbog datuma na koji je došao u Sarajevo. “Evo, Srbi opet 6. aprila dolaze”, rekao je Milan. Vozili smo se prema kući taxijem: Milan u Hrasno, ja na Alipašino, a Rašo je taksisti rekao da mu stane kod Paviljona na Grbavici. Tamo je živjela Olja Varagić, Rašina prijateljica, čuvena direktorica filma, a radila je i na televiziji. Milan ga pita da li on tu spava, Rašo reče da spava, a onda Milan, iz poluhorizontale sa mjesta suvozača, polutiho poruči: “Sreća u nesreći.” U Sarajevu sada žive njegova rodica i njena kćerka.
Milan Pavlović (Foto: Arhiv)
Kada sam s Pozorištem mladih išao u Beograd 2003. na festival TIBA, bili smo smješteni u hotelu Kasina na Terazijama. Dok smo mi večerali, Rašo je čitao Slobodnu Bosnu i Dane koje sam mu donio. Rekao mi je kako mu se čini da su Dani bolji. Ja sam se, kao, uvrijedio i rekao – jaštasu. Poslije dva sata me zamolio da se ne ljutim i da možda i nisu bolji. Kasnije smo otišli na najluđi dernek u životu mom: u Zoološki vrt. Tamo je ugostiteljski objekat bio vrlo blizu kaveza sa pumama. I naravno, bilo je strogo zabranjeno uznemiravati stanare. Čini mi se da ih MIlan, Semir i ja nismo poslušali, jer smo htjeli da vidimo šta žirafe rade u pola četiri ujutro. Zaganjali su nas.
Zoološki vrt u Beogradu (Foto: Arhiv)
Jednom je Rašo bio u Sarajevu ne znam tačno kojim povodom. A i šta će mu povod. Zasjeli smo, a gdje bi drugo do u Nostalgiji. Bure, Benja, Pirke, Kožo, ma bilo raje šou, kad eto Halida. Šta kojeg? Pa jedan je Halid. Rašo je bio oduševljen Halkanom, pa je Pirketu šapnuo: “Isto neki ortak iz kvarta.”
Halid Bešlić (Foto: Agencije)
Rašo je i autor meni najljepšeg filma u SFR Regiji poslije rata: Leto kad sam naučila da letim. Ostvarenje iz majstorske radionice.
I još jednog divnog: Tri palme za dve bitange i ribicu. O momku koji navija za Partizan, a cura mu za Zvezdu. Ako vas i to interesuje, Rašo navija za Partizan.