Sportske federacije više ne trebaju dopustiti Istočnom Sarajevu organizaciju bilo kakvog događaja. Političari u RS-u, pogotovo u predizborno vrijeme – a kada kod nas to nije – stopili su se u optužbama i odbranama, a zapravo generišu elementarno nepoznavanje osnovnih pravila i standarda.
U čemu je problem? U čemu kod njih nije. Ali, evo, konkretno. U Istočnom Sarajevu održano je prošle sedmice Balkansko prvenstvo u džudu. Ali, avaj. U gradu koji pripada RS-u čiji političari ne dozvoljavaju bosanskohercegovačko priznanje te države, takmičari s Kosova osvojili su dvije zlatne medalje.
Zovu se Flaka Loxha i Dëbora Gjakova. Ovim putem im čestitam na uspjehu. Kao i svim ostalim takmičarima, naravno.
U dvorani je generalno bilo malo gledalaca, koji se, u kontekstu intoniranja himne Kosova u čast pobjednika, mogu podijeliti u tri grupe: oni koji su na prve taktove himne ostali u sjedećem položaju, oni koji su ustali pa im neko rekao – sjedi, i oni koji su ustali i ostali.
Milorad Dodik se još nije oglasio povodom “nemilih scena”. Ali jeste njegov drug, predsjednik NSRS-a i vojnik s puškom kada je kamerom snimljeno maltretiranje Bošnjaka i Hrvata u Kotor Varoši 1992. Nenad Stevandić.
“Pa ne mogu da vjerujem da je u Istočnom Sarajevu, kolijevci RS-a, dozvoljeno intoniranje himne države koju ni Bosna i Hercegovina ne priznaje. Sramota me je da takva stvar može da se desi, i zahtijevam da oni koji su to omogućili budu isključeni iz svih društvenih, političkih i sportskih aktivnosti u RS. Lično se izvinjavam, iako nemam direktne veze s tim događajem”, objavio je ovaj bolid. E, čuj, kolijevci RS-a? Koja se nekad zvala Lukavica, i bila neprevaziđena vukojebina sa šest kuća i kasarnom JNA “Slaviša Vajner Čiča”.
U kojoj je na odsluženju vojnog roka bio i Aleksandar Vučić. Ako ne laže. A nešto ne izgleda, realno, kao neko ko je mogao proći regrutaciju. I nije se oglasio povodom “nemilih scena”. Valjda čeka izvinjenje iz RS-a.
A onda je Igor Crnadak, šef Kluba zastupnika PDP-a u NSRS-u, ističući da cijeli RS zna ko je pokrovitelj spornog sportskog događaja, ko je dodjeljivao medalje i ko je stajao mirno pred zastavom i himnom Kosova, rekao sljedeće:
“Svi srpski predstavnici RS u Sarajevu, gradonačelnik Istočnog Sarajeva i drugi koji su učestvovali trebali bi podnijeti ostavku odmah, ali isto tako ostavke treba da podnesu i svi ključni funkcioneri RS, uključujući Stevandića. Najviši funkcioneri RS za sve propuste imaju ‘komandnu odgovornost’ i u skladu sa njom moraju da djeluju, a ne da amnestiraju bilo koga, pa ni sebe.”
Suština je da su isti i jedan i drugi. A ne da je ovaj drugi bolji i da će biti bolje ako dođe na vlast. I da su totalno neinformisani pa ih treba podsjetiti. Isto kao i komentatore beogradskog Eurosporta kada su tokom Olimpijskih igara u Parizu plivača sa Kosova smjestili u “južnu srpsku pokrajinu”.
Dakle, Kosovo je samostalna, nezavisna, nedjeljiva, sekularna i suverena država od 17. februara 2008. godine. I savršeno ih nije briga što u Ustavu Srbije piše da – nije. Kosovo je ravnopravan član Međunarodnog olimpijskog komiteta. I nisu sportisti iz te države ni iz kakve “južne pokrajine”. I Kosovo je ravnopravan član Međunarodne džudo federacije i njihovi sportisti imaju pravo da se takmiče i slušaju himnu svoje države kad osvoje zlato bilo gdje.
To što su u RS-u ograničeni njihov je problem. A granicu nikad neće dobiti. Do sljedećeg takmičenja neka onda slušaju: