U subotu, 5. aprila zvanično je obilježena godišnjica opsade Sarajeva. Za nekog se taj početak desio 6. aprila, vjerovatno zbog toga što su na taj datum 1941., nacisti bombardovali grad, a 6. aprila četiri godine kasnije partizani su ga oslobodili, pa je i danas Dan grada. Za nekog je početak opsade vezan za 2. maj, kada se u Sarajevu vodila prva velika bitka za odbranu države.
Kako god, uvod u opsadu Sarajeva za mene su bila dva koncerta “Partibrejkersa” koja su održana 3. i 4. aprila 1992. godine. Mjesto događaja bila je “Koliba”, klub smješten u Domu izviđača, u kojem je danas Osnovna škola “Silvije Strahimir Kranjčević”, u čijoj zgradi je, dvjesto, tristo metara dalje Katolički školski centar. Dakle, na vrh Dalmatinske, pa malo desno, na početku ulice Mehmed-paše Sokolovića, bio je to kao nekakav mejtaški lounge bar.
Bio sam na oba koncerta. I na oba s Nikšom. Čuli smo se u subotu. On kaže da smo 4. aprila, sa tog drugog koncerta, koji je održan isto u subotu, krenuli kući, pa nas je na glavnoj džadi kod Kasarne Maršal Tito dočekao GRAS-ov autobus okrenut kako bi bio barikada. Mislio sam da je to bilo u petak, a da smo u subotu iz “Kolibe” otišli u klub SGL, u ulici Kate Govorušić, koja se danas zove Jezero. On kaže, “halo, ba, svega se sjećam do tog vikenda, a poslije malo slabije”: “U subotu samo ti rekao da idem spavati kod tetke u Darovalaca krvi (danas Kolodvorska) u Pofalićima, a ti si otišao na Alipašino.”
Prije toga smo prolazili pored “Pošte”, BB-a, kafane hotela “Beograd” sad “Bosnia”, kafanice “Zemun”… Neka od naših omijenih mjesta bila su pusta. Nikša je rekao: “E i biće nam rat, ako se zavučemo u kuće.” Sutra se nismo zavukli u kuće, bile su demonstracije, ali je počeo rat. Na početku prvog koncerta u petak Cane je rekao: “Šta je uplašeni narode, jebo vas Kukanjac.” General Milutin Kukanjac bio je komandant 2. armijske oblasti JNA i tih dana je prijetio puškama, tenkovima, vojskom. Svirke su bile dobre, kao i dvije svirke “Električnog orgazma” sedmicu ranije. Štaviše, odlične. Očekivano.
Cane, Anton i Borko iz “Brejkersa” bili su zajedno sa Giletom, Švabom i Čavketom iz “Orgazma” članovi supergrupe “Rimtutituki”, koja je mjesec ranije objavila singl “Mir, brate, mir”. S njima su bili i Milan iz EKV-a, te Jovec, član originalne postave “Orgazma”. Osamnaest godina kasnije razgovaraću s njima za “Slobodnu Bosnu”. Milan i Čavke već odavno nisu bili na ovom svijetu.
“Noć između 4. i 5. aprila ne mogu nikako da zaboravim. Gore vatre, rafali, a sutradan frka, kao da si upao na snimanje nekog partizanskog filma. A na kraju si dvadesetog veka, totalno bezveze. Koliko smo samo mi na ovim prostorima primitivni i glupi, siromašni idejama, duhom, siromašni hrabrošću. A, ustvari, jako podmukli u svom nagonu za samoodržanjem”, pričao mi je Cane, pravim imenom i prezimenom Zoran Kostić, u aprilu 2010. godine.
Pješke sam došao na Alipašino. Para za taxi nisam imao, a nijedno vozilo nisam ni vidio. Ni onaj grill na Socijalnom nije radio. Pustoš. Kući zeljanica…
(Nastaviće se)