“Lale” su nam sinoć na stadionu PSV-a u Eindhovenu utrpale pet golova. Najgore je što još kod prvog vidiš da ćeš se teško vratiti, bez obzira što je bilo i 2:1 i 3:2. Kod nas i inače, posljednjih godina, prije svakog ciklusa i prije svakog dvomeča, pohujemo optimizam sve do prvog gola, a onda skontamo da meso ili karfiol nismo uvaljali ni u brašno, ni u jaja, ni u prezlu.
Bila je to prva oficijelna utakmica Sergeja Barbareza na mjestu selektora. To što je bio odličan fudbaler i izvrstan kapiten, a bio je i jeste dobar čovjek, vidimo ne znači ništa. Igra mu Benjamin Tahirović koji inače ne igra nigdje, uveo je u drugom poluvremenu Radeta Krunića koji je sa okupljanja u Eindhovenu otputovao u Beograd kako bi potpisom za Crvenu zvezdu ostvario svoj dječački san, i naprosto mu je trebalo reći da se ne vraća i nek’ na miru taj događaj proslavi na Savi ili Dunavu, a na golu mu je Nikola Vasilj za kojeg je Ibrahim Šehić – Schmeichel, i mlađi i stariji.
Ako smo u napadu i pokazali nešto, a jesmo, jer Nizozemskoj sa Van Dijkom i njegovim kolegama u odbrani uopšte nije lako dati dva gola, u našoj je odbrani, pak, bio totalni propuh. Prvi go je smiješan, više izgleda kao neki skeč, čak se i selektor Ronald Koeman slatko nasmijao, pa neka njegov kez bude komentar na onaj udarac Joshue Zirkzeea malim mozgom. Ostale golove smo primili ne zato što je neko “Ispao”, već nas nije bilo nikako, isto kao da su Nizozemci bili na treningu i vozili slalom između čunjeva.
Edin Džeko je car. Tačno vidiš da hoće, može i želi. Dao je i drugi go. Onog ko mu je asistirao, Esmira Bajraktarevića, nahvalio je poslije utakmice i rekao “da mali ljubi državni grb i to treba cijeniti”. Esmir ima 19 godina, stigao je iz Amerike i budućnost je naše reprezentacije.
Kao i Ermedin Demirović, koji je onako mangupski, na izvrstan pas Denisa Huseinbašića, dao prvi go za nas pored spomenutih Van Dijka i ekipe.
Ali, “Lale” su procvjetale, polufinalisti su posljednjeg Evropskog prvenstva u Njemačkoj, igraju kao sat, i neka naši fudbalski “stručnjaci” sada kritikuju Koemana kao onomad kada je bio trener Barcelone. A zato što je Miralem Pjanić kod njega igrao malo, ili nikako, govorili su da nema pojma. Malo to podsjeća na tekmu u Ligi nacija protiv Italije na, zbog korone, praznoj Grbavici 2020., kada je Lorenzo Insigne bio u napadu, a u onoj tišini se čuo samo glas jednog od pomoćnika Duška Bajevića: “Pusti ga, ne zna, ne zna.” Eki, ne zna.