I tako smo Arben, Kamber i ja, nakon što prošetasmo crvenim tepihom Sarajevo Film Festivala, ali onim ispred Cineplexxa kod Holidaya, sjeli u prvi red sale broj 7. Da bolje vidimo. Sala velika, lijepa, prostrana, komforna. I nekakva crvena.
U filmu gledamo Boru, Đuru, Miljenka, Elvisa, Magnifica, Čuturu, Đorđa, Peru… Plejada vrhunskih likova govori o jednom čovjeku. E, zamislite onda kakav je taj čovjek. Boro reče kako je uvjeren da je on Bosanac. Tačno je rekao ono što i ja pomislim kad god ga vidim i slušam da priča na našem sa onim jakim slovenačkim akcentom. Logično, jer je iz Maribora. Zoka.
Dugometražni dokumentarni film Slobodana Maksimovića je veseo, dirljiv, emotivan, sjetan, razigran, melanholičan, drag, čist, suptilan, profinjen, indiskretan, sugestivan, ekspresivan, rafiniran, simpatičan, aromatičan, sladak, kiseo, gorak, ljut, ljekovit, slojevit, krošeiziran, aperkatiziran, dizajniran, kreiran, oblikovan, osmišljen, zamišljen, snimljen, režiran, montiran i prikazan. Sjajna Rada Šešić ga najavila.
Priča vas drži od početka do kraja bez obzira što je sudija u osmoj minuti svirao da se treba otići do toaleta. Mjehur je bio u stanju one dušice iz napuhanog fudbala. Ali, jok. Trpi. I ne samo što si karte dobio džaba. Jer, fantastično je to što gledaš.
I pojma nisi imao koliko je taj čovjek snimio pjesama, iako misliš da si ga se naslušao. Pa onda neko i reče da je u 40 godina karijere snimio 40 ploča. Poredane su u kadru u nekoliko redova. I da je uz Arsena Dedića najveći pjesnik jezika iz SFR Regije, što bi rekao Predrag Lucić. Dobro, ima njih još. Ali čovjek ima pravo na svoje mišljenje.
Uglavnom, o velikom pjesniku je u filmu bilo riječi. U jedno sat i po trajanja. I muzičaru. Koji je u Sarajevu svoj na svom. A i stvarno vidiš da se tako osjeća. Ovog ljeta je bio dva puta. Na “Bookstanu” početkom jula i sada, na Sarajevo FIlm Festivalu. U kolovozu.
Poslije filma padala je kiša. Pokisli smo do “Dekantera”. Tamo su sjedili Slobo, Simona, Dunja, Florence i još neka raja. Sjedio je i on, naravno. I zapjevao: “Sred pušaka, bajoneta, straže oko nas…” Veliki je čovjek Zoran Predin. Veliki je i film “Praslovan”. Obavezna lektira za gledanje.