Valter i Kumbak

Ovdje baš, u ulici Franje Račkog, između Paviljona i Zemaljskog muzeja na Marindvoru u Sarajevu, nastradao je početkom osamdesetih naš psić Kumbak. Pronašli smo to škevrijsko štene negdje oko zgrade koja je nosila ime Đure Daničića, moguće i kod obdaništa Marija Bursać i pazili ga i mazili. Nastradao je nesretno, spletom okolnosti, satralo ga. Ali je dostojno pokopan tu negdje između ova dva prva stabla pa malo prema betonskoj ogradi.

Baš tu je, desetak godina ranije, snimljena scena iz filma “Valter brani Sarajevo”, kada ilegalac Ivan (Vojislav MIrić) bježi Gestapou iz Zemaljskog muzeja, ulazi u kancelariju kod kustosa, izlazi kroz prozor i sa one široke betonske ograde skače u taj mali parkić. Gdje ga čeka Mališa (Igor Galo) pa se popucaju sa debilima iz Gestapoa, a onda im pobjegnu na motoru na Vilsonovo, pa Ivan bude ranjen negdje u Logavinoj, itd. Gledajte od 31'45”.

“Valter brani Sarajevo”, film Hajrudina Šibe Krvavca iz 1972. godine

Preko puta dijela Muzeja kojeg vidite na fotografiji je Filozofski fakultet. Tu, odmah desno pored ograde, na početku uličice koja vodi prema nekadašnjem Izvršnom vijeću, danas Vijeću ministara i Skupštini BiH rasla je crvena rezdelija, za razliku od rezdelije u Paviljonu koja je prvo zelena, pa žuta a onda nekakva bordo-lila. Ova je, čini mi se, u startu bila crvena. Mada, sumnjam.

Uglavnom, od komšija je neko imao informaciju da je to prvoklasna japanska rezdelija i da je pravo skupa. Pa smo je mi krali s još većim guštom. Naravno, niđe veze s Japanom, ali sad zamišljam male, vaspitane, kulturne Japance kako gledaju svoju crvenu rezdeliju a ne smiju joj krasti plodove.

Fotka koju sam snimio jučer je grozna, ali ipak se vidi djeličak hotela Holiday Inn, koji je izgrađen pred Olimpijske igre 1984., i onako žut, bio glavna gradska atrakcija. U vrijeme o kojem pišem u ovom tekstiću, na toj livadi bila je cirkuska teritorija, kad gostuju “Emebell Riva” i “Medrano”.

Prolazim, dakle, jučer kvartom u kojem sam proveo dio djetinjstva i ne vidim crvene rezdelije pored ograde FIlozofskog fakluteta, što je i logično, jer nije njihovo vrijeme. Ali se sjetim da još kao vrlo mlad nisam bio sklon fakultetu.

Ograda je bila maksimum mojih interesovanja u toj sferi.