Zamislite nekog, potpuno dokonog i nikakvim motivima vođenog, kako na ulicama Sarajeva radi anketu tokom najveće špice, u vrijeme, recimo, SFF-a i postavlja pitanja: ko su i šta rade Johann Sattler i Brian Aggeler. Ako bi više od pet od ukupno stotinu za ovog prvog odgovorilo da zna, a više od dva za ovog drugog, rezultat bi bio odličan.
Johann Sattler, šef Delegacije i specijalni predstavnik Europske unije za BiH ne zna kud goni još otkako je došao u Sarajevo, u pečalbu, trbuhom za integralnim kruhom. To ne zna ni Brian Aggeler, dobri vojnik Schrek, šef Misije OSCE-a u našoj državi. Ozbiljno lutanje ovog dvojca od nečega prema ničemu postaje i ozbiljan problem.
Potpredsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić imao je hiljadu upitnika iznad glave kada je prekjučer čuo da su predstavnici Delegacije EU i Misije OSCE-a bili prisutni na javnoj raspravi o neustavnom uvođenju grba Nemanjića i himne Srbije u NSRS-u. .
“Djeluje mi kao da je iz rubrike ‘vjerovali ili ne’. Pozivam Delegaciju EU i Misiju OSCE-a da objasne javnosti da li su ti predstavnici imali svoj stav o toj antiustavnoj i protivzakonitoj inicijativi, imajući u vidu raniju odluku Ustavnog suda BiH kao i Zakon o zastavi BiH i Zakon o grbu BiH, i ako su imali stav – koji je to stav?”, piše on na X-u.
U Banjoj Luci je, naime, održana posljednja javna rasprava o Nacrtu zakona o dopuni Zakona o upotrebi zastave, grba i himne. Riječ je o zakonskoj inicijativi predsjednika NSRS-a Nenada Stevandića da se, uz obilježja RS – amblem, zastavu i himnu “Moja Republika”, mogu koristiti i obilježja Srbije – zastava, grb Nemanjića i himna “Bože pravde”. Besposličare u NSRS-u, dakle, pomno su pratili besposličari iz OSCE-a i EU.
Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, reagirao je prošlog mjeseca na pravdanje Delegacije Evropske unije u BiH. Oni su poslali saopćenje u kojem navode da su 16. jula odali počast “nevinim civilnim žrtvama ubijenim na području Birača u okolini Bratunca u periodu od 1992. do 1995. godine”.
Na izjavu iz EU: “Neistinite su tvrdnje da se radi o vojničkom groblju ili da su tu ukopani isključivo poginuli vojnici”, Suljagić je, između ostalog, napisao: “Lokacija se zapravo zove ‘Vojničko groblje’. Bratunac je bio mjesto najstrašnijih progona i drugih zločina protiv čovječnosti nad bošnjačkim civilnim stanovništvom u proljeće 1992. godine. Kampanja je uključivala masovna ubistva, logore, logore za silovanja. Neki od odgovornih za te zločine sahranjeni su na ‘Vojničkom groblju’.” Kakvo neznanje EU.
Uglavnom, juli i august su mjeseci kada čovjek obično dostigne limite i treba se restartovati kakvim godišnjim. Sattleru i Aggeleru samo pitanje: Hoće li se vraćati?