“Velež”, bjež’

Čitav život se trudim da mi Fudbalski klub “Velež” bude makar malo drag. Čak imam i neke preduslove za to: porijeklo hercegovačko, doduše djelomično, klub je skoro vršnjak sa mojim “Željom” – stariji smo godinu, i oni su radnički, težački kolektiv kao i mi, a drage su mi i Neretva i Bregava, pored kojih rastu i stasavaju Veležovci. Mada ih ima i pored Miljacke, i to popriličan broj. Čak i pored Save u Zagrebu. Ali mi trud nešto ne daje rezultat. Pogotovo pred novi derbi, kao što će to biti večeras, u Vrapčićima.

Imam i dva debela razloga za to. Te 1979. ljetovali smo mama, tata, buraz i ja u Podgori. Tata je s jaranom iz Sarajeva, kupujući “57” i “Slobodnu Dalmaciju”, onako usput, pored trafike, dogovorio da se ide za Mostar. Bio je to početak Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1979./1980. I otišli smo na Stadion pod Bijelim brijegom nas trojica. Buraz je bio beba, a inače bi išao i on.

Utakmica je bila noćna, a stadion pun. I izgubili smo. Toga se sjećam. Mnogo godina kasnije “identifikovaću” utakmicu. Odigrana je 22. jula 1979., bilo je to drugo kolo, a zijanili smo 3:0. Na povratku u Podgoru, stao je “fićo” negdje na Vrgorcu da ja povratim. Riječ viroza tada nije bila popularna. Jebiga, boli te stomak, pa zovi to kako hoćeš.

U maju 1981. odigrano je finale Kupa Maršala Tita u Beogradu. Ako su se u finale plasirala dva tima koja nisu iz Beograda, igrala se jedna utakmica. Ako je jedan bio iz BG – dvije. I uvijek uoči Titovog rođendana, 25. maja, jer taj dan je bio rezervisan za slet. Ovoj je vrijeme radnje: 24. maj 1981., a mjesto radnje: Stadion “Marakana”.

Iako smo već uveliko pjevali: “Procvjetala bijela lala, dobi ‘Željo’ Kup maršala”, zijanili smo 3:2. Gledao sam tekmu na RIZ-ovom televizoru i plakao kao godina. Mamina utjeha nije bila dovoljna. Trebao mi je tata. Ali on je koji dan ranije otišao u Irak. 

Mama i tata već su neko vrijeme na onom, kažu, boljem svijetu. A ja i danas, ubijeđen da sam na Vrgorcu povratio jer nas je “Velež” razvalio”, ponekad zapjevam: “Procvjetala bijela lala, dobi ‘Željo’ Kup Maršala.”