Zvao me prekjučer Pavle Pepđonović, organizator “Mundijala prijateljstva” u Ulcinju. Prethodne dvije godine, u taj grad je pozvao velikane sporta sa ovih prostora, u najvećem broju fudbalere, i priuštio im nezaboravno druženje.
Sada je pozvao i mene, na inicijativu glumca i reditelja iz Zagreba rodom iz Čapljine Dejana Aćimovića. Pita me Pavle, da li sam čuo za “Mundijal prijateljstva”. Kažem mu, da kako nisam, to je ono gdje dođe Mehmed II El-Fatih Baždarević. Smije se: “E, taj. Plesao je na stolu.” Eto me, rekoh.
Istu noć u restoranu “Paper Moon”, koji drži još jedan naš čuveni fudbaler Elvir Bolić, a to mi je skoro ispred zgrade, na Grbavici sjedi Meša Baždarević s nekom rajom. Ja ne sjedim, već prolazim pored terase. Vidim Mešu, i sjetim se automatski dvadesetak utakmica spojeno.
Sutra, na Fejsu, vidim fotku iznad, na kojoj su on i Edin Bahtić Fićo, čuveno desno krilo iz Švabine generacije, iz veličanstvene generacije Ivice Osima, na pripremama reprezentacije Jugoslavije. Rekoh, moram i blog napisati.
Sjetim se i da sam kao klinac na jugu “Doline ćupova”, navijao, oponašajući klanjanje u stojećem stavu, ili poklon, naklon do ili prema podu, ono sa dva dugouzlazna i jedno kratko “e”: “Meeeeeehmeeeeedeeeee, Meeeeeehmeeeeedeeeee…” I pjevao sevdalinku: “Mehmeda majka budila, ustani sine Mehmede.” Bio mi je idol i najdraži fudbaler Želje ikada.
Moj drug Džandžo kaže da Meša nikad nije izgubio loptu na Grbavici. Švabo mi je, baš onoga dana kad je počeo Mundial u Brazilu rekao: “Izgubio je on neke od ključnih lopti.” Kome sad vjerovati? I Džandžan puno zna.
Kolega Nedim je 2001. imao dogovoren, za Slobodnu Bosnu gdje i danas radim, intervju sa Mešom. U Palmi. Pitao je mene hoću li s njim. Rekoh, hoću. Avdić je već ranije izrazio želju da ide. Nedim je “Horde zla”, Avdić “Torcida”.
Tu noć je na Skenderiji bio koncert Prljavog kazališta. Prvi poslije rata. Avdić nekim zajedničkim jaranima prepričava naš pozdrav s Mešom koji sat ranije, tamo kod Palmine fontane: “Kaže Nedim – hvala, vidimo se. Kažem ja – vozdra, dimovi se. Kaže Dino – hvala Ti Meša za sretno djetinstvo moje.” Tako i jest.