Navijači Košarkaškog kluba Zadar, dok su igrali u vrelim i zagušljivim Jazinama, od svih velikana košarke koje su gledali na tom terenu samo su Mirzu Delibašića ispratili aplauzom. A zatrpao im je koš mnogo puta. Boša Tanjević ga je jednom, pričaju očevici, izvukao iz igre minut prije kraja i digao publiku u tom dalmatinskom gradu na noge. Kada je 1999. njegov stariji sin Dario igrao u “Jazinama” pjevali su mu, odnosno njegovom slavnom prezimenu: “Kako je dobro, vidjeti te opet.” Bio sam tad u Zadru i znam.
Kasnije su navijači Zadra, danas “Tornado”, ali i ovi koji ne pripadaju navijačkoj grupi prešli u Arenu izgrađenu za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu kojem je Hrvatska bila domaćin 2009., pa više nije bilo tako vrelo i zagušljivo. Ali je publika i dalje spremna izvrijeđati i izviždati bilo kojeg velikana košarke koji trči parketom, prije Dvorane Višnjik a sada, Dvorane Krešimir Ćosić. To je najbolje osjetio Džanan Musa dok je igrao za Cedevitu. Doduše, Musa niti je bio niti je još velikan košarke, možda tek bude, međutim čuo je ono “Turčine” i sve što ide uz to. Jer, vuk (navijač Zadra) dlaku mijenja, ali ćud nikada.
Danas u Zadru igra Amar Gegić. U ponedjeljak su u ABA ligi izgubili kući od Mege. Na portalu čitam da je bosanskohercegovački reprezenatativac, Amar Gegić, odigrao u poraženom timu 35 minuta, te ubacio 13 poena i zabilježio po 5 skokova i asistencija. I nije to bila šuterska noć za Gegića, imao je 0/11 za tri poena. Ipak, statistika ispred je solidna. No, bila je nedavno šuterska noć.
Reprezentacija Bosne i Hercegovine je 24. novembra u Skenderiji pobijedila Hrvatsku u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo dvadeset razlike. Amar je utakmicu završio sa 16 poena i postigao posljednje dvije trojke. Pričao sam sa Alenom Abazom, pomoćnikom selektora Adisa Bećiragića, naredni dan i čim sam krenuo sa podsjetnikom na jedan detalj počeo se smijati.
Amar je u ćošku, na poziciji za tri poena. Džanan pet, šest metara dalje, isto na poziciji za tri poena. Džanan je realno u boljoj i širi ruke, traži da mu Amar doda loptu. Jer ipak je on kapiten i objektivno bolji igrač i šuter. Amar se okrenuo prema njemu i krenuo da mu distribuira loptu. Krenuo, pa stao. Okrenuo se prema košu i pogodio tricu. I Džanan se radovao.
Amara sam upoznao u aprilu 2014. godine. dok je bio član KK Spars iz Sarajeva i kapiten Kadetske reprezentacije BiH dok je selektor bio Emir Halimić. Friško se vratio iz Košarkaškog kampa Michaela Jordana, u koji je bio pozvan zajedno sa još devet najtalentovanijih kadeta u Evropi i igrao je u dvorani u kojoj nastupaju Brooklyn Netsi. Tada je tamo igrao Mirza Teletović.
Amar je rođen u Stuttgartu 1998. godine. Košarku je počeo trenirati u KK Igman sa Ilidže kada mu je bilo šest godina. Pa je prešao u Bosnu, a onda i u Sparse. Igrao je i u CIboni i Partizanu. Dakle, u tri evropska prvaka. I u Bayernu iz Münchena. Koji je istina, fudbalski, a ne košarkaški prvak Evrope. Ali kako košarkaška sekcija giganta igra sa Gordonom Herbertom ni to nije daleko.
Amara vole u Zadru. U Evropi poznatom kao “Grad košarke”. Uz Bolognu i Kaunas. Zaboravljaju stručnjaci Tuzlu, a ne bi trebali. U petak im gostuje Dubai, koji je trenutno na četvrtoj poziciji u ABA ligi. Nadamo se Amarovim tricama. Uz dobar učinak i u ostalim statističkim kategorijama.