Tog 29. novembra prije 55 godina u Sarajevu je otvoren Kulturno-sportski centar Skenderija. I to premijerom mega spektakla, najskupljeg filma u historiji kinematografije na ovim prostorima, “Bitka na Neretvi”. Baš pored Miljacke.
Na premijeru su došli velikani svjetskog filma. Od onih koji su igrali: Orsona Wellesa, Yula Brynnera, Sergeja Bondarčuka, Sylve Koscine, pa do Sophije Loren i Omara Sharifa koji nisu. Plus Milena, Bata, Boris, Ljubiša…
Na fotki iznad vidimo djelić tog impresivnog skupa u Skenderiji. Zabilježeno je da Džemal Bijedić, najbolji Titov jaran u Bosni i Hercegovini, tada izuzetno visoko pozicionirani političar, priča okupljenim neku anegdotu, možda vic.
S Titove desne strane je Veljko Bulajić, reditelj “Bitke na Neretvi”. Jedan dio života proveo je u Sarajevu, a preminuo je 2. aprila 2024. u 97. godini.
Pričao mi je jednom Veljko da je imao vrlo zanimljiv razgovor s “drugovima iz Komiteta” prije audijencije kod Maršala u Beogradu. Pitali su ga zašto u scenariju nema Tita, ali je Bulajić umjesto njima odgovorio direktno vrhovnom komandantu: „Druže predsjedniče, svi bi govorili da je ‘Neretva’ pravljena samo zbog Vas.“ Tito je kazao: “Pa, onda OK.“ Veliki frajer bio je Veljko.
Onda se ponovo obratio Titu, jer je želio na čistac da izvede ljutnju “drugova iz Komiteta”: „Vaši savjetnici mi kažu da bi trebao promijeniti scenarij, kako bi Vi bili glavni lik, ali ja osobno mislim da su savršeno dovoljne Vaše naredbe da ‘ranjenike ne smijemo ostaviti’, da ‘Prozor noćas mora pasti’ i da ‘most mora biti srušen’.“
Maršal je malo razmišljao, pa rekao: „Napravite film kako ga Vi shvatate i nemojte slušati moje savjetnike.“
I napravio je. “Bitka na Neretvi” bila je nominirana za Oscara 1970. godine. Utrku je izgubila je od filma “Z” Constantina Coste-Gavrasa. Plakat za “Neretvu” uradio je Pablo Picasso. Veljko mi je rekao da je evidentirao dvadeset i jedan kraći i duži razgovor s Titom. Što je također za Oscara.