Fotku iznad snimio sam mobitelom na otvaranju ovogodišnjeg Jazz Fest Sarajeva. Ako vam nije poznato o čemu je riječ, onda i ne možete skontati ko to tamo svira, na daskama koje život znače Narodnog pozorišta Sarajevo.
E, to su Rambo Amadeus i Makedonski nacionalni jazz orkestar. Što se mene tiče, poprilično neuspjela, rekao bih čak i bespotrebna, bezglutenska fuzija. Bilo mi je dosadno, i imao sam osjećaj da većina publike jedva čeka da se završi neka kompozicija, kako bi Rambo ispričao nešto smiješno. Tako je bilo i prije 36 godina, kada sam ga prvi put gledao u Sarajevu. No, tada je imao hit.
Legenda kaže da su se članovi sarajevske grupe Scabia i Rambo Amadeus upoznali u prostorijama diskografske kuće PGP RTB u Beogradu. U svom prvom velikom hitu “Žene”, Rambo je opisao susret i razgovor sa Đorđem Debačem i Sašom Habićem, urednikom i producentom iz PGP-a, a to je, kako sam skontao bilo tada kada su Elči i ekipa iz Scabije također bili u Beogradu.
Zahvaljujući tom poznanstvu, Rambo je došao u Sarajevo i odsvirao koncert u CDA – Centar društvenih aktivnosti (sada SARTR), 29. novembra 1988., na tadašnji Dan Republike. Ako je eventualno bio 28.11., neka me neko ispravi. Ko je to organizovao i platio ne znam, vjerujem Kokan ili neko drugi iz CDA. Moguće da je i Branko Vrdoljak, koji tvrdi da je prvi doveo Ramba u Sarajevo.
Na koncertu sam bio s Heletom, Nikšom, Džemom i još s nekim. Možda i ni s kim više. Stajali smo na vrhu dvorane, pijuckali nešto ne znam šta i gledali momka punog energije kako luduje na sceni. Na kraju koncerta, Rambo je sjeo na rub bine i pričao s rajom, kao na nekom pressu.
Poslije koncerta smo, tamo negdje ispod S.O.S.-a, dok smo se spuštali niz ulicu Matije Gupca koja se danas zove Gabelina, čuli kako je tokom dana Rambo nosio megafon i pozivao građane Sarajeva na koncert. Jeo je pljeskavicu iz grilla u parku kod II gimanzije, na lokaciji onim nešto malo starijim Sarajlijama poznatoj i kao “kod stare pumpe”. Pljeska tamo bila je izvrsna. Pojeo sam caddy istih tokom bezbrojnih izlazaka “na brdo”. U blizini, preko ceste u ulici Kralja Tomislava (Koševo danas) bila je slastičarna “Dvije ruže”, sa fantastičnim špricerom (boza/limunada).
Petnaestak godina kasnije, pričao sam s Rambom o tom koncertu tokom intervjua u Hotelu Saraj. Rekao mi je da je njegova prva svirka u Sarajevu zapravo bila 1984., tokom Olimpijskih igara, u Hotelu Bristol (od 1. oktobra ove godine zove se Mövenpick, prije i Novotel), kada je svirao sa članovima nekog hercegnovljanskog orkestra. Ali taj koncert u CDA ostao mu je u lijepom sjećanju. Ove godine ga ne stigoh pitati kakav je s memorijom.
Poslije koncerta, tog, iz 1988., poslije pljeske, krenuli smo prema BB-u. Kući sam došao vrlo rano, oko tri, pola četiri. S flekom na glavi. Žureći na “pjanski bus”, lupio sam u onaj niski strop na kući kod “Hidrogradnje”. No, nisam jedini. Tamo su se mnogi nasukali i došli doma s flekicama. Nedavno su kuću srušili. Kada sam vidio da je nema, prešao sam prstima preko čela i bllo mi je žao.