“Billy Elliot”

Kao što sam se 1. Motovun Film Festivala sjetio 1. augusta na rođendan Bogdana Diklića, o tome sam već pisao, tako sam se, vidjevši na HTV-u 2 najavu filma “Billy Elliot” u subotu sjetio onog 2. MFF-a, koji je održan 2000. godine. Nakon premijernog izdanja, meni spektakularnog sa više nivoa, novo izdanje prvoborci s brda iznad rijeke Mirne očekivali su s nestrpljenjem.

Uoči Festivala, zaglavio sam u Puli jednu noć s rajom koja je radila gore: Zdenka, Danilo, Dana, Andrej, Paola, Olinka i njen brat, zaboravio sam kako se zove…. Ma šta radila, bila glavna, pa sam u Motovunu te godine bio kao domaćin. Uz to još i akreditovan i pomalo Istrijan.

Pobjednik MFF-a bio je Stephen Daldry sa svojim prvim dugometražnim igranim filmom “Billy Elliot”. Igrao je na motovunskom trgu, u otvorenom kinu.

Fantastično je to ostvarenje, u kojem dječak Billy na početku filma trenira boks, a na njegovom kraju, on je dvadesetpetogodišnji baletski umjetnik koji igra u “Labudovom jezeru” u Kraljevskom teatru u Londonu.

Na predstavi su njegov otac, stariji brat i najbolji drug iz škole. Prva dvojica su sat ranije rudari koji protestuju u okolici Newcastlea u vrijeme jednogodišnjeg štrajka zbog što toga što je premijerka Margaret Thatcher odbila ispuniti zahtjeve sindikata. Solidarišući se s kolegama iz Engleske, btw, rudari iz Tuzle odrekli su se svojih dnevnica. Nakon desetak godina, Englezi su došli u Tuzlu u znak solidarnosti sa kolegama koji su se branili od agresije.

Billyjev otac je bivši bokser, dok mu mlađi sin koji ima 11 godina trenira boks u istoj sali gdje su, iza paravana, i časovi baleta. I svrati on do dječaka i djevojčica koji plešu balet, da vidi šta rade a malo i da on pokuša, kada nastavnica shvati da je “ugostila” iznimno talentovanog plesača. Otac bokser slučajno otkrije gdje mu sin “trenira boks”, protivi se, buni, ljuti, da bi Billy četrnaest godina poslije postao zvijezda baleta u Londonu.

Muška raja s početka teksta i još neki stajali su nekada na ulazu u kino i “cijepali karte”. Rekao sam hrvatskoj glumici iz Pule Romini Vitasović, tada studentici na ASU u Sarajevu da na ulazu kaže da ju je poslao Danilo. Iako se ne mogu sjetiti da li je to bilo upravo za “Billyja Elliota”, ali na ovom Festivalu jeste sigurno, važno je da joj je lik na vratima rekao: “Pa, ja sam Danilo.” “Dobro, poslao me Dino”, snašla se i ušla. Pošteno.

Danilo je Šerbedžija, Radetov sin, američki đak i odličan reditelj. Navija za Hajduk i Nottingham Forest. U oktobru je premijera njegovog filma o Draženu Petroviću. Moglo bi se do Šibenika.